Kod DIOPTRIJE prednost je što se vid našom terapijom, koja se sastoji od opuštanja i jačanja očnih mišića, vraća na normalu i to na isti način kao što se i kvario, samo u suprotnom smjeru i mnogo brže nego što se kvario. Prednost je također da se ovom metodom onemogućuje pojava komplikacija do kojih može doći kod visoke kratkovidnosti i visoke dalekovidnosti, npr. ablacija retine ili odljepljenje mrežnice, zatim tzv. Fuchsove pjege, potom keratokonus ili rožnica u obliku šiljka. Također u posljednje se vrijeme povećava učestalost senilne (staračke) makularne degeneracije (age related macular degeneration). Kako je danas učestalost pojave makularne degeneracije sve veća i u mlađih ljudi, onda neki znanstvenici smatraju da iz naziva treba izbaciti riječ „senilna“ (staračka). Također neki znanstvenici smatraju da danas u svijetu više nije glavni uzrok gubitka vida povišeni očni tlak ili glaukom, nego makularna degeneracija. Kod makularne degeneracije gubi se centralni vid. U početku je gubitak centralnog vida minimalan, no vrlo brzo se to oštećenje širi tako da se gubi centralni vid, periferni dio centralnog vida, a ostaje uščuvan samo manji dio perifernog vida (Slika 1).


Slika 1.

Takvi ljudi više ne mogu normalno funkcionirati. Oni nisu u stanju obavljati svakodnevne aktivnosti, poput čitanja, gledanja televizije ili vožnje automobila, pa su stoga ovisni o tuđoj pomoći. S obzirom na to da se makularna degeneracija još uvijek ne može adekvatno liječiti, onda je bitno da se ona spriječi. Zato ćemo ovdje spomenuti dva najvažnija razloga makularne degeneracije: 

a) Unutarnji razlog - kod prezbiopije ili tzv. staračke dalekovidnosti očna jabučica je skraćena i ona se ne pomiče naprijed-nazad. Normalna očna jabučica dugačka je 24 mm. Kada čovjek gleda na blizu ona se izduži na npr. 25 mm. Kada čovjek gleda na daleko ona se skrati na 24 mm. Kod ljudi u početnoj fazi tzv. prezbiopnog plusa ili tzv. staračkog plusa, očna jabučica je dugačka 24 mm i oni na daljinu vide oštro. Ali kad gledaju na blizu, ta očna jabučica se ne može izdužiti i zato oni na blizu vide mutno. Kad stave plus naočale, vide oštro na blizu, ali se tada očna jabučica ne izdužuje. Ona je i dalje dugačka 24 mm. Kako se vid sve više i više kvari, takav čovjek dobije bifokalne naočale, što znači npr. +2,00 za daljinu i +4,00 za čitanje. To su obično naočale koje na gornjem dijelu imaju stakla +2,00, a na donjem +4,00. U tom slučaju očna jabučica nema više dužinu 24 mm, već je i kraća, npr. 23,5 mm. Daljnjim kvarom vida čovjek dobiva multifokalne ili progresivne naočale gdje za svaku udaljenost na koju gleda koristi se određenom debljinom tih naočala (Slika 2).


Slika 2.

Na taj način očna jabučica postaje još kraća (npr. 23 mm) i više se uopće ne pomiče naprijed-nazad jer akomodaciju umjesto nje čine naočale. Kod dalekovidnih ljudi očna je jabučica skraćena jer kosi mišići guraju očnu jabučicu prema naprijed (Slika 3- animacija).


Slika 3.

Stoga kosi mišići sa stražnje strane oka vrše pritisak ne samo na stražnju stranu oka, već i na krvne žile mrežnice, koje se također nalaze na stražnjoj strani oka.

Slika 4.

Naime, pritisak se preko bjeloočnice prenosi i na žilnicu. Budući da su krvne žile pod pritiskom, onda je u njih cirkulacija usporena iz više razloga. Kako su pod pritiskom, onda su sužene ili blago nagnječene (1. razlog). U nekih ljudi, koji su ušli u određene godine, te krvne žile su i sklerotične (2. razlog) što znači da su slabije protočne zbog ovapnjenja ili kalcifikacije. Kao 3. i najvažniji razlog usporene cirkulacije jest nedostatak tzv. pumpanja krvnih žila mrežnice. Naime, akomodacija nije slučajno napravljena tako da se oko stalno izdužuje i skraćuje. U tom neprestanom guranju očne jabučice naprijed-nazad ti kosi mišići, možemo slikovito reći, pumpaju te krvne žile žilnice te na taj način osiguravaju da uvijek cirkulira svježa krv koja stiže u taj dio oka. To možemo usporediti sa slučajem da imamo pumpu kad pumpamo jastuk ili madrac za more. Ako se pumpa neprestano tj. stalno ne pritišće, onda ni zrak ne cirkulira. No kod dalekovidnosti očna jabučica je stalno skraćena. Umjesto da ima dužinu od 24 mm, njena dužina je npr. 23,5 mm. Kako čovjek gleda npr. sa +2,00 na daljinu, a npr. sa +4,00 na blizinu, onda ta očna jabučica nema potrebe produživati se i skraćivati, jer za svaku dužinu koju gleda ima svoju dioptriju. Znači, ta očna jabučica se uopće ne akomodira, tj. prilagođava. Zbog toga ta krv slabo cirkulira (cirkulacija je oslabljena). S obzirom na to da se u žutoj pjezi odigravaju intenzivni biokemijski procesi gdje se 16 sati dnevno (a u nekih ljudi i više) svjetlosni impulsi pretvaraju u električne, onda je za takve snažne i dugotrajne biokemijske procese bitno da izmjena tvari (prehrana) bude besprijekorna. Znači da dotok glukoze i kisika kao i odvoženje otpadnih tvari mora biti besprijekorno. Glukoza je šećer koji služi onim dijelovima tijela gdje se vrše snažni i intenzivni biokemijski procesi. Tada se za prehranu koriste ugljikohidrati tj. šećeri, jer oni snažno izgaraju i stvaraju veliku energiju. Kad već govorimo o snažnom izgaranju napomenuo bih istraživanja doktora fiziologa koji smatraju da postoji još jedan razlog zašto je makula (žuta pjega) ugrožena, ako je slaba cirkulacija u stražnjem dijelu oka. To je preveliko zagrijavanje bez mogućnosti odgovarajuća hlađenja. Naime, ti snažni biokemijski procesi dovode do povećanja topline. Stalni dotok svježe krvi hladi stražnji dio oka tako da toplina nije nikad toliko velika da može naštetiti makuli. Slična je situacija kad ljudi vare željezo, stvara se velika temperatura i onda često taj var moraju polijevati vodom da bi ga ohladili. Zbog zastoja u cirkulaciji dolazi do degeneracije žute pjege, tzv. makularne degeneracije koja se manifestira tako što se gubi centralni vid, a također i periferni dio centralnog vida. Ostaje donekle očuvan samo dio perifernog vida (Slika 1). Dakle, dva su razloga: nedostatak adekvatne prehrane i povišena temperatura koja se ne može adekvatno hladiti tzv. unutarnji razlozi makularne degeneracije. Koliko je cirkulacija stražnjeg segmenta oka važna u liječenju makularne degeneracije, a i povišena očnog tlaka, govori i podatak da ruski oftalmolozi pokušavaju liječiti makularnu degeneraciju na način da skidaju krvne žile s ravnih mišića oka (musculus rectus) i prebacuju ih u stražnji dio oka ne bi li na taj način poboljšali cirkulaciju stražnjeg segmenta oka. Također, dugoročna petnaestogodišnja studija s Wisconsin School of Medicine and Public Health otkrila je da ljudi koji se barem tri puta tjedno bave nekom fizičkom aktivnošću, tj. tjelesno su aktivni, imaju 70% manji rizik od nastanka degeneracije makule nego njihovi vršnjaci sa sjedalačkim načinom života. To također pokazuje da opće sportske aktivnosti također dovode do prokrvljenja stražnjeg dijela oka. No sigurno je još bolje kada se ciljano vježba samo očna jabučica. Zahvaljujući tome što nakon vježbanja po našoj metodi oko ponovo poprima prirodnu akomodaciju (prilagodbu), tj. ponovo se pokreće naprijed-nazad, vraća se normalna cirkulacija, a time i prehrana, tj. izmjena tvari i hlađenje stražnjeg segmenta oka, te ne dolazi do makularne degeneracije zbog tzv. unutarnjeg razloga.

b) Vanjski razlog - to je pojačano djelovanje UV zraka zbog stanjivanja ozonskog omotača. Žuta pjega je mjesto u stražnjem dijelu oka koje prima zrake vidljivog spektra svjetla. Isto kao što sam već i spominjao, kad mi uzimamo hranu, te se s kvalitetnom hranom bolje osjećamo, a s nekvalitetnom lošije, tako se i žuta pjega na neki način hrani svjetlom. Ako je svjetlost dobra, onda je žuta pjega zdravija. Ako je svjetlost loša, onda je i žuta pjega bolesnija. S obzirom na to da UV zrake pojačano prodiru u oko, onda je i oštećuju. Ako je oštećenje žute pjege nastalo zbog tzv. unutarnjeg razloga i iznosi npr. 5%, a oštećenje zbog tzv. vanjskog razloga iznosi npr. 4%, onda se ta dva postotka ne zbrajaju, već množe. Tako da ukupno oštećenje ne iznosi 9%, već 20%. Zato je bitno zaštititi svoje oči. Potrebno je nositi sunčane naočale sa 100%-tnom UV zaštitom. Naočale je potrebno nositi u ljetnim vremenima od 10 do 18 sati, a također bi trebalo nositi kape ili šešire sa širokim obodom. No prije 10 sati ujutro ili popodne iza 18 sati bi bilo dobro da su ljudi 20 minuta do pola sata na suncu bez bilo kakvih naočala. Naime, sunčevo je svjetlo, u normalnim ekološkim okolnostima, hrana za naše oči.

Kod POVIŠENOG OČNOG TLAKA ILI GLAUKOMA prednost je što se ovom našom metodom uopće onemogućuje pojava glaukoma. Naime, kod glaukoma šarenica nalegne na Schlemmov kanal i začepi odvod tako da se vodica stvara, a nema gdje otjecati. Slično kao i kad se u sudoperu začepi odvodna cijev s otpacima hrane, tada se razina vode u sudoperu diže. No prilikom vježbanja očnih mišića kosi mišići guraju očnu jabučicu prema naprijed i nalegnu šarenicu na Schlemmov kanal. No u sljedećem trenutku ravni mišići stisnu očnu jabučicu i izvuku šarenicu iz Schlemmova kanala na potpuno prirodan način bez upotrebe kapljica. Slično kao i kad se začepi odvodna cijev u sudoperu. Tada se uzme vakumska pumpa, pritisne se par puta i tada se otpaci hrane podignu s odvodne cijevi i ponovo proteče voda. Ukoliko se uzima terapija za glaukom (znači ako glaukom već postoji) koja se sastoji od korištenja otopine pod nazivom "Glausolvo" tada je prednost naše terapije ogromna jer kapljice koje propisuju klasični oftalmolozi nisu dugoročno rješenje. U početku korištenja pomažu (ponovo dolazi do protoka očne vodice), ali kako je oko zatvoren sustav, ako je jedan dio tog zatvorenog sustava nepokretan, to se s vremenom prenosi na cijeli sustav (vrši se pritisak na vidni živac). Stoga dolazi do gubitka vida nakon 5 (u nekih ljudi čak i ranije), 10 ili 15 godina prvo na jednom oku, a nakon toga na oba oka zajedno. Našom terapijom potpuno se riješite povišenog očnog tlaka ili glaukoma nakon 20 do 30 dana i niste ovisni terapiju uzimati cijeli život.

Kod MRENE ILI KATARAKTE prednost je što ne morate obaviti kirurški zahvat na očima da se odstrani mrena (to je klasičan način rješavanja mrene), već se ona prirodno očisti pomoću tih kapljica.


RAZLOZI ZA PRIRODNO LIJEČENJE VIDA

Postoji nekoliko razloga zbog kojih su prednosti naše metode prirodnog liječenja vida jako velike. To su: a) liječenje, b) zaštita i c)održavanje.

a) Liječenje

Naime, pritisak se preko bjeloočnice prenosi i na žilnicu. Budući da su krvne žile pod pritiskom, onda je u njih cirkulacija usporena iz više razloga. Kako su pod pritiskom, onda su sužene ili blago nagnječene (1. razlog). U nekih ljudi, koji su ušli u određene godine, te krvne žile su i sklerotične (2. razlog) što znači da su slabije protočne zbog ovapnjenja ili kalcifikacije. Kao 3. i najvažniji razlog usporene cirkulacije jest nedostatak tzv. pumpanja krvnih žila mrežnice. Naime, akomodacija nije slučajno napravljena tako da se oko stalno izdužuje i skraćuje. U tom neprestanom guranju očne jabučice naprijed-nazad ti kosi mišići, možemo slikovito reći, pumpaju te krvne žile žilnice te na taj način osiguravaju da uvijek cirkulira svježa krv koja stiže u taj dio oka. To možemo usporediti sa slučajem da imamo pumpu kad pumpamo jastuk ili madrac za more. Ako se pumpa neprestano tj. stalno ne pritišće, onda ni zrak ne cirkulira. No kod dalekovidnosti očna jabučica je stalno skraćena. Umjesto da ima dužinu od 24 mm, njena dužina je npr. 23,5 mm. Kako čovjek gleda npr. sa +2,00 na daljinu, a npr. sa +4,00 na blizinu, onda ta očna jabučica nema potrebe produživati se i skraćivati, jer za svaku dužinu koju gleda ima svoju dioptriju. Znači, ta očna jabučica se uopće ne akomodira, tj. prilagođava. Zbog toga ta krv slabo cirkulira (cirkulacija je oslabljena). S obzirom na to da se u žutoj pjezi odigravaju intenzivni biokemijski procesi gdje se 16 sati dnevno (a u nekih ljudi i više) svjetlosni impulsi pretvaraju u električne, onda je za takve snažne i dugotrajne biokemijske procese bitno da izmjena tvari (prehrana) bude besprijekorna. Znači da dotok glukoze i kisika kao i odvoženje otpadnih tvari mora biti besprijekorno. Glukoza je šećer koji služi onim dijelovima tijela gdje se vrše snažni i intenzivni biokemijski procesi. Tada se za prehranu koriste ugljikohidrati tj. šećeri, jer oni snažno izgaraju i stvaraju veliku energiju. Kad već govorimo o snažnom izgaranju napomenuo bih istraživanja doktora fiziologa koji smatraju da postoji još jedan razlog zašto je makula (žuta pjega) ugrožena, ako je slaba cirkulacija u stražnjem dijelu oka. To je preveliko zagrijavanje bez mogućnosti odgovarajuća hlađenja. Naime, ti snažni biokemijski procesi dovode do povećanja topline. Stalni dotok svježe krvi hladi stražnji dio oka tako da toplina nije nikad toliko velika da može naštetiti makuli. Slična je situacija kad ljudi vare željezo, stvara se velika temperatura i onda često taj var moraju polijevati vodom da bi ga ohladili. Zbog zastoja u cirkulaciji dolazi do degeneracije žute pjege, tzv. makularne degeneracije koja se manifestira tako što se gubi centralni vid, a također i periferni dio centralnog vida. Ostaje donekle očuvan samo dio perifernog vida (Slika 1). Dakle, dva su razloga: nedostatak adekvatne prehrane i povišena temperatura koja se ne može adekvatno hladiti tzv. unutarnji razlozi makularne degeneracije. Koliko je cirkulacija stražnjeg segmenta oka važna u liječenju makularne degeneracije, a i povišena očnog tlaka, govori i podatak da ruski oftalmolozi pokušavaju liječiti makularnu degeneraciju na način da skidaju krvne žile s ravnih mišića oka (musculus rectus) i prebacuju ih u stražnji dio oka ne bi li na taj način poboljšali cirkulaciju stražnjeg segmenta oka. Također, dugoročna petnaestogodišnja studija s Wisconsin School of Medicine and Public Health otkrila je da ljudi koji se barem tri puta tjedno bave nekom fizičkom aktivnošću, tj. tjelesno su aktivni, imaju 70% manji rizik od nastanka degeneracije makule nego njihovi vršnjaci sa sjedalačkim načinom života. To također pokazuje da opće sportske aktivnosti također dovode do prokrvljenja stražnjeg dijela oka. No sigurno je još bolje kada se ciljano vježba samo očna jabučica. Zahvaljujući tome što nakon vježbanja po našoj metodi oko ponovo poprima prirodnu akomodaciju (prilagodbu), tj. ponovo se pokreće naprijed-nazad, vraća se normalna cirkulacija, a time i prehrana, tj. izmjena tvari i hlađenje stražnjeg segmenta oka, te ne dolazi do makularne degeneracije zbog tzv. unutarnjeg razloga.

b) Vanjski razlog - to je pojačano djelovanje UV zraka zbog stanjivanja ozonskog omotača. Žuta pjega je mjesto u stražnjem dijelu oka koje prima zrake vidljivog spektra svjetla. Isto kao što sam već i spominjao, kad mi uzimamo hranu, te se s kvalitetnom hranom bolje osjećamo, a s nekvalitetnom lošije, tako se i žuta pjega na neki način hrani svjetlom. Ako je svjetlost dobra, onda je žuta pjega zdravija. Ako je svjetlost loša, onda je i žuta pjega bolesnija. S obzirom na to da UV zrake pojačano prodiru u oko, onda je i oštećuju. Ako je oštećenje žute pjege nastalo zbog tzv. unutarnjeg razloga i iznosi npr. 5%, a oštećenje zbog tzv. vanjskog razloga iznosi npr. 4%, onda se ta dva postotka ne zbrajaju, već množe. Tako da ukupno oštećenje ne iznosi 9%, već 20%. Zato je bitno zaštititi svoje oči. Potrebno je nositi sunčane naočale sa 100%-tnom UV zaštitom. Naočale je potrebno nositi u ljetnim vremenima od 10 do 18 sati, a također bi trebalo nositi kape ili šešire sa širokim obodom. No prije 10 sati ujutro ili popodne iza 18 sati bi bilo dobro da su ljudi 20 minuta do pola sata na suncu bez bilo kakvih naočala. Naime, sunčevo je svjetlo, u normalnim ekološkim okolnostima, hrana za naše oči.

Kod POVIŠENOG OČNOG TLAKA ILI GLAUKOMA prednost je što se ovom našom metodom uopće onemogućuje pojava glaukoma. Naime, kod glaukoma šarenica nalegne na Schlemmov kanal i začepi odvod tako da se vodica stvara, a nema gdje otjecati. Slično kao i kad se u sudoperu začepi odvodna cijev s otpacima hrane, tada se razina vode u sudoperu diže. No prilikom vježbanja očnih mišića kosi mišići guraju očnu jabučicu prema naprijed i nalegnu šarenicu na Schlemmov kanal. No u sljedećem trenutku ravni mišići stisnu očnu jabučicu i izvuku šarenicu iz Schlemmova kanala na potpuno prirodan način bez upotrebe kapljica. Slično kao i kad se začepi odvodna cijev u sudoperu. Tada se uzme vakumska pumpa, pritisne se par puta i tada se otpaci hrane podignu s odvodne cijevi i ponovo proteče voda. Ukoliko se uzima terapija za glaukom (znači ako glaukom već postoji) koja se sastoji od korištenja otopine pod nazivom "Glausolvo" tada je prednost naše terapije ogromna jer kapljice koje propisuju klasični oftalmolozi nisu dugoročno rješenje. U početku korištenja pomažu (ponovo dolazi do protoka očne vodice), ali kako je oko zatvoren sustav, ako je jedan dio tog zatvorenog sustava nepokretan, to se s vremenom prenosi na cijeli sustav (vrši se pritisak na vidni živac). Stoga dolazi do gubitka vida nakon 5 (u nekih ljudi čak i ranije), 10 ili 15 godina prvo na jednom oku, a nakon toga na oba oka zajedno. Našom terapijom potpuno se riješite povišenog očnog tlaka ili glaukoma nakon 20 do 30 dana i niste ovisni terapiju uzimati cijeli život.

Kod MRENE ILI KATARAKTE prednost je što ne morate obaviti kirurški zahvat na očima da se odstrani mrena (to je klasičan način rješavanja mrene), već se ona prirodno očisti pomoću tih kapljica.


RAZLOZI ZA PRIRODNO LIJEČENJE VIDA

Postoji nekoliko razloga zbog kojih su prednosti naše metode prirodnog liječenja vida jako velike. To su: a) liječenje, b) zaštita i c)održavanje.

a) Liječenje

U našoj ordinaciji uspješno liječimo dioptrije: kratkovidnost (miopija), dalekovidnost (hipermetropiju), tzv. staračku dalekovidnost (prezbiopija), astigmatizam ili tzv. cilindar, ambliopiju ili slabovidnost (osim ako nije potpuno zakržljao vidni živac, a to je rijetko), povišeni očni tlak ili glaukom i mrenu ili kataraktu. Što se tiče liječenja dioptrija dr. Pavić se time bavi već više od 19 godina. Zato to područje najbolje poznaje. I u takvim slučajevima uspješno pomaže čak i pri vrlo visokim dioptrijama i teškim slučajevima. Kod manjih dioptrija liječenje traje vrlo kratko i pacijenti tu ne trebaju neki veliki napor da bi postigli dobar vid. Mnogi pacijenti s manjim dioptrijama tvrde da jedva čekaju da im završi radni dan jer znaju da će nakon vježbanja u tom danu vidjeti 10% bolje. Osobe koje dožive stres u očnim mišićima ili dr. Pavić smatra da zbog nekih drugih razloga liječenje neće biti uspješno, a to se na pregledu utvrdi, takve osobe ne uzima u daljnji postupak liječenja. Na taj im način uštedi vrijeme, energiju i novac. Liječenjem povišenoa očnog tlaka ili glaukoma dr. Pavić se bavi oko 8 godina. U tom je pogledu njegovo iskustvo nešto manje nego pri liječenju dioptrije. U takvim slučajevima dr. Pavić pacijente podijeli u tri skupine. Prvi su oni pacijenti koji imaju takav tip glaukoma za koji je dr. Pavić uvjeren (na temelju svog iskustva) da se može izliječiti. U drugoj su skupini oni pacijenti koji imaju tip glaukoma u kojih je vjerojatnost izlječenja 50:50. I u trećoj skupini su oni pacijenti koji imaju takav tip glaukoma za koji dr. Pavić pretpostavlja da se ne može izliječiti. Svojim pacijentima dr. Pavić objasni kakvo je njihovo stanje i što mogu očekivati od liječenja. Na taj način onim pacijentima za koje smatra da se ne mogu izliječiti ne daje nepotrebnu nadu te im uštedi nepotreban trošak. No i onim pacijentima za koje smatra da ih ne može izliječiti, dr. Pavić pomogne (osim onim ljudima koji su već skoro potpuno izgubili vid) savjetima ili uputama. Zahvaljujući tim uputama mnogi ljudi uspijevaju, ako ne već vratiti izgubljeni vid, barem sačuvati onoliko vida koliko ga još imaju. O tome da je rad dr. Pavića prepoznat u svjetskim znanstvenim krugovima govori podatak da je na Svjetskom kongresu oftalmologa u Salzburgu u Austriji od 12. do 18. 04. 2004. u organizaciji fondacije američko-austrijskog prijateljstva i Cornell University New York SAD, održao predavanje oftalmolozima o svom načinu liječenja povišena očnog tlaka.U našoj ordinaciji uspješno liječimo dioptrije: kratkovidnost (miopija), dalekovidnost (hipermetropiju), tzv. staračku dalekovidnost (prezbiopija), astigmatizam ili tzv. cilindar, ambliopiju ili slabovidnost (osim ako nije potpuno zakržljao vidni živac, a to je rijetko), povišeni očni tlak ili glaukom i mrenu ili kataraktu. Što se tiče liječenja dioptrija dr. Pavić se time bavi već više od 19 godina. Zato to područje najbolje poznaje. I u takvim slučajevima uspješno pomaže čak i pri vrlo visokim dioptrijama i teškim slučajevima. Kod manjih dioptrija liječenje traje vrlo kratko i pacijenti tu ne trebaju neki veliki napor da bi postigli dobar vid. Mnogi pacijenti s manjim dioptrijama tvrde da jedva čekaju da im završi radni dan jer znaju da će nakon vježbanja u tom danu vidjeti 10% bolje. Osobe koje dožive stres u očnim mišićima ili dr. Pavić smatra da zbog nekih drugih razloga liječenje neće biti uspješno, a to se na pregledu utvrdi, takve osobe ne uzima u daljnji postupak liječenja. Na taj im način uštedi vrijeme, energiju i novac. Liječenjem povišenoa očnog tlaka ili glaukoma dr. Pavić se bavi oko 8 godina. U tom je pogledu njegovo iskustvo nešto manje nego pri liječenju dioptrije. U takvim slučajevima dr. Pavić pacijente podijeli u tri skupine. Prvi su oni pacijenti koji imaju takav tip glaukoma za koji je dr. Pavić uvjeren (na temelju svog iskustva) da se može izliječiti. U drugoj su skupini oni pacijenti koji imaju tip glaukoma u kojih je vjerojatnost izlječenja 50:50. I u trećoj skupini su oni pacijenti koji imaju takav tip glaukoma za koji dr. Pavić pretpostavlja da se ne može izliječiti. Svojim pacijentima dr. Pavić objasni kakvo je njihovo stanje i što mogu očekivati od liječenja. Na taj način onim pacijentima za koje smatra da se ne mogu izliječiti ne daje nepotrebnu nadu te im uštedi nepotreban trošak. No i onim pacijentima za koje smatra da ih ne može izliječiti, dr. Pavić pomogne (osim onim ljudima koji su već skoro potpuno izgubili vid) savjetima ili uputama. Zahvaljujući tim uputama mnogi ljudi uspijevaju, ako ne već vratiti izgubljeni vid, barem sačuvati onoliko vida koliko ga još imaju. O tome da je rad dr. Pavića prepoznat u svjetskim znanstvenim krugovima govori podatak da je na Svjetskom kongresu oftalmologa u Salzburgu u Austriji od 12. do 18. 04. 2004. u organizaciji fondacije američko-austrijskog prijateljstva i Cornell University New York SAD, održao predavanje oftalmolozima o svom načinu liječenja povišena očnog tlaka.

Iako se dr. Pavić bavio prirodnim liječenjem mrene već prije 17 godina (dakle u samim počecima svog znanstveno-istraživačkog rada), ipak je s tim istraživanjima prestao, te se ponovo počeo baviti liječenjem mrene prije dvije godine. Zato s liječenjem mrene ima najmanje iskustva. Ali i kod takvih pacijenata, na temelju njihova stanja i oftalmološkog nalaza, zaključi da li su oni pogodni za liječenje mrene ili kod njih rezultati liječenja mogu biti usporeni ili minimalni. I takvim pacijentima otvoreno kaže što mogu očekivati od liječenja te im uštedi nepotrebne troškove.

b) Zaštita

Svjesni smo da je vid u današnje vrijeme daleko najvažnije ljudsko osjetilo. Vidom se koristi mnogo više nego prije, a tehnologija koju moramo pratiti nas prisiljava da svoje oči koristimo do maksimalnih granica, pa čak i preko tih granica. No često puta tehnološki napredak koji je doveo do razvoja raznih računala, svjetiljki, strojeva i svih onih tehnoloških sredstava koji nam omogućuju brže obavljanje zadataka, nije išao i za time da ta tehnička dostignuća prilagodi evolucijskoj biti naših očiju. Bacili su naglasak na to da ti strojevi rade pouzdano, da imaju svoju funkciju i brzinu, ali ih nisu prilagodili u dovoljnoj mjeri ljudskom oku. To ima i svoje razloge: Prvo, stručnjaci koji se bave razvojem tehnike nisu liječnici i stručnjaci za ljudski vid. I drugo, tehnička rješenja koja bi u potpunosti štitila ljudski vid bi vjerojatno bila toliko skupa i nedostupna za masovnu upotrebu. Zato je potrebno štititi svoje oči kako tehnička sredstva bez kojih više ne možemo raditi ne bi prerano dovela do oštećenja vida. Dr. Pavić i njegov tim svoje pacijente upućuju kako da zaštite svoje oči od svih mogućih štetnih utjecaja pojava i uređaja, primjerice: računala, TV, pojačani prodor UV-zraka, neadekvatno umjetno svjetlo, tehnička pomagala čije zračenja ne oštećuju oči izravno već posredno npr. pretjerana upotreba mobitela i sl. Zaštita koja se pruža našim pacijentima je uravnotežena. To znači da se ljudi mogu koristiti tehničkim pomagalima, te uz male korekcije svog ponašanja ili uz određena zaštitna pomagala, maksimalno koristiti svoje oči, a da to ne smanjuje njihovu funkciju.

c) Održavanje

Budući da cilj dr. Pavića i nas koji smo članovi njegova tima nije samo liječenje vida našim pacijentima, već je cilj da taj oštar vid naši pacijenti sačuvaju do kraja života, onda i na tom polju pomažemo našim pacijentima. Često zbog pretjerane i nepravilne uporabe očiju ljudi imaju razne poteškoće: npr. suhe oči, bol u dubini oka, česte upale očiju, progresivan kvar vida zbog dugotrajna čitanja (posebice u djece) i sl. Mi naše pacijente naučimo kako spriječiti takva stanja na prirodan način, bez korištenja lijekova. Neki kemijski spojevi koji se nalaze u umjetnoj hrani također negativno utječu na oči. Mi i na to upozoravamo naše pacijente. Kad čovjek postigne dobar vid, a zdravlje mu je ugroženo zbog druge ili drugih bolesti, sigurno da taj čovjek nije sretan. Zato naš tim nastoji usmjeriti i uputiti svoje pacijente kako bi sačuvali zdravlje, polet, energiju i svježinu do duboke starosti.

Skoro će i 20 godina kako se dr. Pavić neprestance bavi prirodnom okulistikom. Radeći s pacijentima u svojoj privatnoj ordinaciji i prateći svoje pacijente i promatrajući ih došao je do rješenja za mnoge očne bolesti i nedostatke vida. Uspješno liječi i popravlja refrakcijske anomalije kao što su kratkovidnost (miopija), dalekovidnost (hipermetropija), tzv. staračka dalekovidnost (prezbiopija), astigmatizam ili tzv. cilindar. Kod onih slučajeva refrakcijskih anomalija koje su povezane s još nekim poteškoćama npr. zakržljali vidni živac (slabovidnost ili ambliopija), razrokost ili strabizam, tzv. vid blizu-daleko, neki posebno teški tipovi mladenačke dalekovidnosti i sl. zahvaljujući iskustvu uspijeva pronaći najpravilniji sustav vježbanja i odrediti ciljanu terapiju za taj posebni slučaj. Zbog toga i u takvim slučajevima liječenje vida postaje uspješno. Uspješno liječi povišeni očni tlak ili glaukom. Posebice dobre rezultate ima kod početnih glaukoma u kojih još nije došlo do oštećenja vidnog živca. I sad, najnovije, jest liječenje mrene ili katarakte gdje se također mrena izliječi kod onih slučajeva za koje dr. Pavić smatra da su pogodni za terapiju.
Bitno je naglasiti da se sve navedene očne bolesti ili nedostaci u ordinaciji doktora Pavića liječe na prirodan način bez bilo kakvih agresivnih zahvata na očima. Liječe se temeljno tako da se otklanja uzrok bolesti ili mane, a ne posljedica. To je još jedan jamac da će tako izliječene oči ostati trajno zdrave, a izliječen vid će ostati trajno dobar.
Budući da dr. Pavić neprestano prati i prirodnu i klasičnu oftalmologiju (okulistiku), on je vrstan stručnjak u promatranju međuovisnosti raznih segmenta oka kao i međuovisnosti i međudjelovanja raznih očnih oboljenja (napose ovih oboljenja koje liječi i koje smo spominjali). Također dobro poznaje što se zbiva nakon operativnih zahvata ili liječenja lijekovima kad su u pitanju očne bolesti što smo ih spominjali. To govori da je njegovo znanje kompletno što je itekako važno da pacijenti dobiju pravilnu informaciju i najkvalitetnije liječenje.
Zahvaljujući predanom devetnaestgodišnjem istraživačkom radu, dr. Pavić je uspio postići zavidne rezultate te je zaokružio jednu znanstveno-medicinsku cjelinu, a sustav "PUT DO DOBROG VIDA" maksimalno usavršio i spoznao. Nije nam poznato da igdje u Europi ili svijetu postoji medicinska ustanova ili medicinski stručnjak koji uspješno liječi toliko očnih bolesti temeljno, prirodno, kvalitetno, trajno kao što je to u privatnoj ordinaciji doktora Pavića. Njegov dugogodišnji istraživački rad nije bio potpomognut institucionalnom financijskom potporom niti privatnim donacijama, već je usavršavan privatnim radom, privatnom zaradom i željom da pomogne ljudima. Cijene naših usluga nisu simbolične, ali nisu ni visoke. Cijena terapije, kad je u pitanju liječenje dioptrije i glaukoma, jest u razini cijene skupljih dioptrijskih naočala. A cijena terapije liječenja mrene ili katarakte jest u razini cijene jeftinijh dioptrijskih naočala.
No ako postavimo pitanje gdje u Hrvatskoj ili u svijetu možete bilo koji zdravstveni problem riješiti (a posebno zdravstveni problem koji se smatra neizlječiv), i to temeljno, kvalitetno, na prirodan način tako da se ništa umjetno ne radi i izobličava, što znači da ne nosi sa sobom nikakve negativne posljedice, i to do kraja života -za cijenu malo boljih naočala? Majka koja je dovela sina s dioptrijom -2,00 je kazala: "Mene njegova dioptrija godišnje košta oko tri tisuće kuna. Leće me koštaju 1000 kuna, tekućine za leće 1000 kn i naočale 1000 kn. Ili ih razbije, ili mu se poveća dioptrija ili hoće novi okvir. Znači, godišnje me njegova dioptrija košta tri tisuće kuna. Ovako jednom platim liječenje i riješim se tog za sva vremena." Gospodin koji je imao prezbiopni plus je rekao:"Mene ove moje bifokalne naočale koštaju 850 DEM (tada su bile marke a to je oko 435 €). No nije mi to najveći problem jer imam dobru plaću, već mi je problem što mi se svakih 6 do 8 mjeseci vid kvari te moram ići po nove naočale. Dokad će to ići? Više me zabrinjava kvar vida nego cijena naočala."
Ispočetka ljudi kad dobiju prezbiopni plus mogu naočale kupiti i u ljekarnama ili trgovinama. I one nisu skupe. No kako se vid kvari i dioptrija povećava te nove bifokalne ili progresivne naočale se više ne mogu kupiti u ljekarnama. I one su skupe. Kod kratkovidnosti je slična situacija. Iako se naočale za kratkovidnost ne mogu kupiti u ljekarni, ispočetka ,dok je manja dioptrija, one nisu toliko skupe. No kako dioptrija raste tako treba uzeti stakla s većim indeksom loma (tanja stakla), posebne okvire i sl. A ako se uzmu i leće za ono vrijeme kad čovjek ne želi nositi naočale, onda cijena još i više raste. Prema tome, samim tim što čovjek više neće morati nositi naočale i leće, taj novac koji potroši za terapiju uštedi u roku od godinu dana, a ako je veća dioptrija i prije. A da ne spominjemo da svake iduće godine uštedi istu ili čak veću svotu novaca. Iako smatram da je zdravstveni efekt izliječenog vida neusporedivo važniji nego financijski, ipak moramo spomenuti i financijski efekt.
Premda u ordinaciji liječimo i visoke i niske dioptrije, ipak je bolje doći dok je dioptrija manja. Naime, manje se dioptrije liječe kratko vrijeme pa se čovjek izliječi bez velikog utroška vremena. Npr. dioptrije od -1,50 se izliječe već Postoji nekoliko razloga zbog kojih su prednosti naše metode prirodnog liječenja vida jako velike. To su: a) liječenje, b) zaštita i c)održavanje. za 15-tak dana. Kod većih dioptrija potrebno je utrošiti određeno vrijeme te je to jedini nedostatak ove metode. Ako gledamo koliko dugo se vid kvario, te akbr /br /o uzmemo u obzir da dobijemo dobar vid do kraja života, onda nekoliko mjeseci vježbanja kod kuće od sat vremena dnevno i nije neki veliki nedostatak.


PREDNOSTI I NEDOSTACI U KRATKIM CRTAMA:

a) PREDNOSTI:

1. Brz, učinkovit, trajan i prirodan popravak vida

2. Sprečavanje svih mogućih komplikacija i bolesti koje nastaju zbog kratkovidnosti ili dalekovidnosti

3. Zaštita od svih tehničkih pomagala koje negativno utječu na oči i vid gdje je posebno bitan rad na računalu. Nakon pravilne upotrebe očiju moguće je dnevno 8 i više sati raditi na računalu bez štetnih učinaka za vid i oči

4. Pravilno čitanje koje omogućava đacima i studentima da čitaju ili uče i po 10 sati dnevno, a da im se vid ne kvari ili čak malo i popravlja na taj način

5. Kod ljudi koji su zašli u određene godine, a treba im zdravlje, energija, polet (i očiju i cijelog tijela), jest mogućnost saznanja kako da to sačuvaju kroz edukaciju zdravog življenja i izbjegavanja zamki koje nam postavlja moderan život

6. Saznanje da dio novca koji se uloži u našu terapiju ide za daljnje istraživanje i razvoj novih načina liječenja očnih bolesti

b) NEDOSTACI:

1. Cijena terapije nije simbolična, već to nešto košta. No cijena je u razini malo skupljih naočala. Ali kako je rekao gospodin iz Slavonije (čiji je sin imao plus dioptriju sa ambliopijom): " Cijena uopće nije velika. Prije nego što sam sa sinom došao na terapiju, razmišljao sam dali da taj novac potrošim za kupovinu novih naočala ili za prirodno liječenje vida. No zaključio sam da svake godine moram kupovati nove naočale jer se vid kvari, pa treba i veća dioptrija i kvalitetniji okvir, te me to svake godine košta 10% više nego prethodne godine. Zato sam izračunao da ovo nije trošak, nego pravilna investicija. Naravno da mi je bio važniji zdravstveni efekt za mog sina, ali ni ovaj financijski efekt nije zanemariv."

2. Jedan dio dana treba vježbati. Vježba se u prosjeku oko sat vremena, ali već i sa pola sata se postižu dobri rezultati. Maksimalno se vježba sat i pol vremena dnevno. No to vježbanje traje samo određeno vrijeme i nakon toga kad čovjek postigne dobar više nije potrebno vježbati. Mnogi pacijenti kažu da jedva čekaju da im završi radni dan pa da počnu vježbati, jer će nakon tog vježbanja vidjeti 10% bolje. Prema tome to i nije neki nedostatak, jer vrijeme koje čovjek uloži u svoje zdravlje na način da to zdravlje povrati potpuno i trajno, ne možemo smatrati izgubljenim vremenom.

3. Popravak vida traje neko vrijeme. Za manje dioptrije (oko -1,50) potrebno je 15 dana vježbanja, a za nešto veće dioptrije mjesec do dva mjeseca vježbanja. Za jako velike dioptrije potrebno je nekoliko mjeseci vježbanja. No to vrijeme prođe ovako i onako, a nakon toga čovjek ima dobar vid do kraja života. Smatramo da posebno djeca i mlađi ljudi, kad poprave vid na ovaj način, dobiju jednu psihičku sigurnost koja im omogućava da sve ostale teže životne zadatke lakše svladavaju. Način razmišljanja je ovakav: "Ako sam mogao tako brzo i s lakoćom popraviti svoj vid, što se smatra da je inače neizlječivo, onda mi drugi životni zadaci i izazovi neće predstavljati nikakav problem." Na taj način mladi čovjek ojača svoj duh i dobije snažnu psihičku stabilnost.

 

 

Share

Joomla
Joomla

Wordpress
Wordpress

Ul. Slavka Batušića 17/1
+385 (01) 3897-158 | +385 (091) 950 0973

Drugi o nama

"O radu dr. Pavića pisale su novine i tjednici te se više puta pojavljivao na televiziji i gostovao u mnogim Radio emisijama. Novinske članke, reportaže i TV-emisije ćemo navesti kronološkim redom..."